Policajac u službi poezije

U petak, 18. siječnja, u Zagrebu, u jednoj od najstarijih kulturnih ustanova u Hrvatskoj, Matici hrvatskoj, održana je promocija knjige književnika i načelnika Policijske postaje Okučani, Zrinka Kapetanića, 'U šutnji pjevam'. Promocija u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Novoj Gradiški, okupila je sedamdesetak zainteresiranih čitatelja, ljubitelja pisane riječi i Zrinkovih prijatelja. Uz samog autora, Zrinka Kapetanića, knjigu je predstavila predsjednica Ogranka Nova Gradiška, profesorica Vjekoslava Bagarić. Zrinko je na promociji knjige ugostio poznata lica pisane riječi poput romanopisca Mire Gavrana, pjesnika Enesa Kiševića i glumca Zvonka Novosela, koji je kao jedan od moderatora pročitao na desetke Zrinkovih stihova iz pjesničke zbirke 'U šutnji pjevam' uz glazbenu pratnju na gitari glazbenika Tomislava Užarevića. Promociji je nazočio i njegov dragi gost iz redova Ministarstva unutarnjih poslova, načelnik Policijske uprave brodsko-posavske Antun Valić, koji je još jednom dokazao da nesebično daje podršku policijskim službenicima u njihovim aktivnostima i hobijima kojima se bave izvan službe. Pjesnička zbirka 'U šutnji pjevam' u sebi krije četrdesetak prekrasnih pjesama koje odišu dubokim Zrinkovim promišljanjima o ovozemaljskom svijetu, o turobnim danima koji su iza, ali i ispred nas, o suvremenosti i ljubavi. Ova zbirka nije Zrinkov prvi dodir sa poezijom, on je prije 35 godina izdao jednu pjesničku zbirku pod nazivom 'Dječak u zabludi'.  
 
 Dugi je životni vijek 35 godina, ali i dokaz da su pjesnici satkani od strpljivosti, da su spremni sanjati, napisati brojne stihove, a opet, da ti isti stihovi godinama ne postanu dostojni pjesnikove zbirke. Zrinko svojom pisanom riječi i interpretacijom svojih pjesama, a pogotovo kada ih interpretira u odori hrvatskog policajca snažno slušatelje usmjerava na promišljanja o vlastitom životu i poeziji. Govoreći svoje pjesme, ogrnut amblemima hrvatskog policajca i načelnika policijske postaje ispisuje bezbroj slika i misli.
Kada zaronimo u dubine Zrinkove poezije biti će nam poklonjen trenutak samoće, ali samoće koja ispunjava svaku poru našeg vremena, vremena koje ćemo pamtiti kao osobno bogatstvo.
Ponekad nesvjesno žurimo pri odlasku u svijet velikih gdje je briga čovjekova svakodnevica, a Zrinko nas želi usporiti na tom putu svojim stihovima:
 
'U meni je dijete
i čuvam ga od svijeta,
od luda i probisvijeta,
od smrti i od zrenja
od svih novih htijenja.
 
Dijete je u meni,
Ja znam ti ga voliš,
Za njega se moliš,
Da ostane u meni –
O, svijete besmisleni.'